Ako čitaš jedan tekst dnevno…

Je li dobro vrijeme za financijsko ulaganje?

Kad ću pronaći ljubav svog života?

Koji posao je idealan za mene?

Klasična pitanja na koja očekujemo odgovor od zvijezda.

I često čujem isto pitanje – „Zar ti vjeruješ u astrologiju?” ili „Zašto slijediš nešto što ti zvijezde kažu?”

I da se razumijemo, možda je cijela ta simbolička priča znakova zodijaka, profila osobnosti i svega toga skupa samo jedna velika izmišljotina. (kažem MOŽDA)…

No jedno je jasno, trebamo pomoć jer ne možemo sami!!

A tražiti pomoć u našem sistemu je znak ranjivosti, slabosti…

Još ne daj bože da slijedim nešto što mi baba Vanga čita iz kafe…

I tako se lako zapletemo na površini, bez da razumijemo korijen problema…

Problem nije vjerujem li u astrologiju, slijedim li zvijezde, problem je u tome što ne poznajem sebe.

Ne poznajem sebe jer NE PRATIM ciklus PRIRODE, nego pratim ciklus ČOVJEKA.

Priroda živi u simbiozi, živi u zajedništvu, živi u međuovisnosti…

I da, čak se i drveće natječe međusobno koje će dobiti više svjetla da brže i više naraste.

Ali ako pogledam malo šire – to svo drveće prati isti ciklus koji je pod utjecajem planeta.

U mom primjeru, to je zvijezda koja nas grije – Sunce.

Položaj Zemlje u odnosu na Sunce mijenja se tijekom godine i već sama ta kretanja pokazuju koliko smo podređeni većim silama koje djeluju iznad nas (mi to simbolički zovemo – godišnja doba).

I da se vratim na onu simboliku od početka teksta.

SVE što čovjek vidi pretvara u simboliku da bi to lakše prepoznao.

Da bi razumio.

Da bi bio siguran — jer ako zna što je to, onda zna što s tim.

Ta simbolika je tu zato jer ne znamo drukčije komunicirati.

Pričanje priča je nešto što je isto od prvog crteža u špilji do današnjih slika u pokretu.

To je ono što čovjek razumije.

Ključno je tražiti pomoć, a još ključnije razumjeti cikluse koji su se događali, događaju se i događat će se punooooo prije i poslije čovjeka.

Izgradili smo sistem koji pruža „sigurnost”, ali nas crpi, ne ispunjuje.

Sigurnost ne postoji.

No možda postoji sistem koji pruža nešto najbliže tome.

Sistem prirode.

I nemam ja što vjerovati u astrologiju… Kao da me netko pita: „Vjeruješ li ti u Sunce?”

Vjerovao ja ili ne – to Sunce neće prestati svijetliti i biti dio prirodnog ciklusa.

I sigurno, sigurno, sigurno nećemo promijeniti sistem koji smo stvorili i koji zovemo naš, ali možemo barem prestati biti toliko puni sebe i dodati malo skromnosti u ovaj predivan i čaroban moment koji zovemo život.

Hvala na pažnji,

Luka